Invazija na Poljsku

Invazija na Poljsku
	; Dio Drugog svjetskog rata;
	;
Datum	; 1. septembar 1939 – 6. oktobar 1939;
Lokacija	; Poljska, Slobodni grad Gdanjsk;
Ishod	; Njemačko-sovjetska pobjeda
Casus belli	; Podjela Poljske
Sukobljene strane
; Nacistička Njemačka; Slobodni grad Gdanjsk; SSSR (od 17. septembra 1939); Slovačka;	; Poljska;
Komandanti
; Fedor von Bock (Armijska grupa Sjever); Gerd von Rundstedt; (Armijska grupa Jug); Ferdinand Čatloš (Armija Bernolák); Mikhail Kovalev; ; (bjeloruski front); Semyon Timoshenko (ukrajinski front)	; Edward Rydz-Śmigły (Maršal); Wacław Stachiewicz (Komandant glavnog štaba); Tadeusz Kutrzeba; Juliusz Rómmel
Vojne jedinice
; Njemačka:; 60 divizija; 6 brigada; 9.000 topova; 2.750 tenkova; 2.315 aviona; Slovačka:; 3 divizije; Od 17. septembra SSSR:; 33+ divizije; 11+ brigada; 4.959 topova; 4.736 tenkova; 3.300 aviona; Ukupno:; ; 1.500.000 Njemaca; ; 466.516 Sovjeta; ; 51.306 Slovaka; ; Ukupno: 2.000.000+	; Poljska:; 39 divizije (neke od njih nikada nisu u potpunosti mobilizirane); 16 brigada; 4.300 topova; 880 tenkova; 400 aviona; ; Ukupno: 950,000 Poljaka
Žrtve
; Njemačka:; 16.343 poginulih; 3.500 nestalih; 30.300 ranjenih; Slovačka:; 37 poginulih; 11 nestalih; 114 ranjenih; SSSR; ; 1.475 poginulih i nestalih; 2.383 ranjenih; ; ili:; ; 5.327 poginulih, nestalih i ranjenih; Ukupni gubici: 59.000;	; Poljska; 66.000 poginulih; 133.700 ranjenih; Ukupni gubici: 199.700; 694.000 zarobljenih; Ukupni gubici: 904.000;

Invazija na Poljsku (poljs.: Kampania wrześniowa ili Wojna obronna, njem.: Polenfeldzug ili Fall Weiß) predstavlja vojni pohod kojim je započet drugi svjetski rat u Evropi. Invazija je započela 1. septembra 1939. godine, samo sedam dana nakon potpisivanja njemačko-sovjetskog pakta o nenapadanju Ribbentrop-Molotov, napadom Njemačke na Poljsku. 17. septembra invaziji se pridružuje i SSSR nakon što je 16. septembra potpisan pakt Molotov-Tōgō^[2] kojim se obustavlja sovjetsko-japansko neprijateljstvo na istoku. U invaziji je učestvovao i jedan dio Slovačkog vojnog kontigenta.
Kao odgovor na njemačku invaziju, poljski saveznici Velika Britanija, Australija i Novi Zeland 3. septembra objavljuju rat Njemačkoj, a uskoro ih slijede i Francuska, Južnoafrička Republika i Kanada. Kampanja se završava 6. oktobra 1939. godine njemačko-sovjetskom pobjedom i podjelom Poljske.
Napadom na istočne dijelove Poljske, SSSR je izvršavao svoje obaveze iz sporazuma Molotov-Ribbentrop. Suočavajući se sa drugim frontom poljska vlada je zaključila da obrana na rumunskoj granici više nije moguća i naređuje evakuaciju svojih trupa u neutralnu Rumuniju.^[3] 6. oktobra, nakon poljskog poraza u bitci kod Kocka, njemačke i sovjetske snage su ostvarile kontrolu nad čitavom teritorijom Poljske. Uspjeh invazije označio je kraj Druge Poljske Republike, iako se Poljska nikada nije formalno predala.
8. oktobra, nakon početnog razdoblja vojne uprave, Njemačka je pripojila zapadnu Poljsku i slobodni grad Gdanjsk pod upravu novoosnovane države. Sovjetski Savez je osvojene teritorije uključio u sastav bjeloruske i ukrajinske republike, pri čemu je odmah pristupio procesu sovjetizacije ovih prostora. U danima nakon invazije, na okupiranim teritorijama formiran je pokret otpora koji se čitavo vrijeme rata borio na strani saveznika.

Sadržaj

1 Uvod u invaziju

2 Sukobljene strane
- 2.1 Njemačka
- 2.2 Poljska

3 Planovi
- 3.1 Njemački plan

4 Reference

Uvod u invaziju |

1933. godine na vlast u Njemačkoj dolazi Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija (NSDAP), sa Adolfom Hitlerom na čelu. Još u jesen 1931. godine, Hitler je predvidjeo pripajanja dijelova Čehoslovačke, zapadne Poljske i Austrije Njemačkoj, kao i stvaranje satelitskih i marionetskih država bez vlastite ekonomske ili političke vlasti.
Kao dio ove dugoročne politike, Hitler je u početku provodio politiku poboljšavanja međusobnih odnosa s Poljskom, što je rezultiralo njemačko-poljskim paktom o nenapadanju iz 1934. Prije toga, Hitlerova vanjska politika je radila na slabljenju veza između Poljske i Francuske, i pokušaja manevra pridobijanja Poljske u članstvo u Antikominternski pakt, čime se formirao zajednički front protiv SSSR-a.

Sukobljene strane |

Njemačka |

Njemačka je imala znatnu brojčanu prednost u odnosu na Poljsku. Njemačka vojska se sastojala od oko 2.400 tenkova raspoređenih u 6 oklopnih divizija, koristeći novu operativnu doktrinu. Doktrina je podrazumijevala dejstvo oklopnih snaga zajedno sa ostalim dijelovima njemačke vojske a nakon probijanja neprijateljske odbrane zadatak se svodio na izolovanje pojedinih neprijateljskih jedinica, njihovim opkoljavanjem i konačnim uništenjem.
Oklopne jedinice bi u tom slučaju pratile manje pokretna motorizovana pješadija i klasične pješadijske jedinice. Njemačko zrakoplovstvo (Luftwaffe) je bilo zaduženo za taktičku i stratešku podršku jedinicama na kopnu pri čemu su obrušavajući bombarderi bili zadužen za prekidanje logistike i sistema komunikacije neprijatelja. Ova doktrina je nazvana Blitzkrieg (munjeviti rat). Historičari Basil Lydell Hart i A.J.P. Taylor su zaključili: "Napad na Poljsku je bila potpuna demonstracija teorije Blitzkriega".^[4]Međutim ima historičara koji se ne slažu sa tim.^[5]
Avioni su odigrali veliku ulogu u ovoj kampanji. Bombarderi su napadali i gradove, što je prouzrokovalo i velike gubitke među civilnim stanovništvom. Njemačko zrakoplovstvo se sastojale od 1.180 lovaca, 290 Ju 87 Stuka - obrušavajućih bombardera, 1.100 konvencionalnih bombardera (uglavnom Heinkel He 111s i Dornier Do 17S), 550 transportnih aviona i 350 aviona za izviđanje.^[6]^[7]
Ukupno je Njemačka u kampanji imala oko 4.000 aviona. 2.315 aviona je bilo određeno za operaciju Fall Weiss.^[8] Zbog svog prethodnog sudjelovanja u Španskom građanskom ratu, njemačke zračne snage su vjerovatno bile najiskusnije, najbolje obučene i najbolje opremljene zračne snage u svijetu 1939. godine.^[9]

Poljska |

Između 1936. i 1939. godine, Poljska je mnogo investirala u Centralni industrijski region. Pripreme za odbrambeni rat sa Njemačkom su se obavljale tokom mnogih godina, ali većina tih planova pretpostavljala je da do rata neće doći prije 1942. Da bi se prikupila sredstva za industrijski razvoj, Poljska je prodala mnogo moderne opreme. 1936. godine formiran je Nacionalni fond za odbranu sa ciljem prikupljanje sredstava potrebnih za jačanje poljskih oružanih snaga. Poljska vojska je brojala oko milion vojnika, ali manje od njih polovine je mobilizirano do 1. septembra kada je započela invazija Njemačke na Poljsku. Poljaci su kasnije pretrpili značajne gubitke kada je javni prijevoz postao meta Luftwaffea. Poljska vojska je takođe imala i slabije oklopne snage od Njemaca tako da ove jedinice nisu bile u stanju da se efikasnije uključe u otpor protiv njemačke vojske.

Iskustva iz poljsko-sovjetskog rata oblikovala su organizacijske i operativne doktrine poljske vojske. Za razliku od rovovskog načina ratovanja u prvom svjetskom ratu, poljsko-sovjetski rat je bio sukob u kojem je mobilnost konjice odigrala odlučujuću ulogu. Poljska je pridala prednost mobilnosti svoje vojske jer nije bila u mogućnosti da u velikoj mjeri ulaže u mnoge skupe, do tada nedokazane taktike. Uprkos tome, poljska konjica se koristila kao mobilna brdska pješadija te je ostvarila i izvjestan uspjeh i protiv njemačke pješadije i konjice.

Planovi |

Njemački plan |

Plan za septembarsku kampanju izradio je general Franz Halder, načelnik generalštaba njemačke vojske, a na terenu ga je sproveo general Walter von Brauchitsch, glavni komandant invazije na Poljsku. Plan je pozivao na početak operacije prije proglašenja rata a temeljio se na doktrini masovnog okruženja i uništavanja neprijateljskih snaga. Pješadiju, iako ne u potpunosti mehanizovanu, ali opremljenu brzom artiljerijom i logističkom podrškom, trebalo je da podrže oklopne snage i manji broj motorizovane pešadije, kako bi pomogli u brzom kretanju trupa i na kraju izolovali dio neprijateljskih snaga, okružujući i uništavajući ga.

Konfiguracija poljskog terena bila je pogodna za mobilne operacije pogotovo kada su vremenske prilike bile povoljne za takvo što. Poljska je uglavnom ravničarska zemlja, sa dugim granicama u ukupnom iznosu od oko 5.600 km. Na zapadu poljske se nalazila Njemačka, na sjeveroistoku Istočna Pruska, na jugu i jugozapadu su se nalazili Sudeti i Moravska koji su još prije invazije bili pod njemačkom kontrolom kao i marionetska država u Slovačkoj.

Hitler je zahtjevao da se Poljska zauzme za šest sedmica iako su njemački planeri smatrali da će za to biti potrebno i do tri mjeseca. Namjeravali su da u potpunosti iskoriste svoju dugu granicu sa Poljskom uz manevar Fall Weiss. Njemačke jedinice trebale su da napadnu Poljsku iz 2 glavna i pomoćnog smjera:

Glavni napad se trebao izvršiti preko zapadne poljske granice. Taj poduhvat je povjeren armijskoj grupi Jug kojom je komandovao general Gerd von Rundstedt, nadirući iz njemačkog dijela Šlezije i sa moravske i slovačke granice. 8. armija generala Johannesa Blaskowitz-a trebala je da prodre na istok ka gradu Lodžu, 14. armija generala Wilhelm Lista je planirano da krene prema Krakovu i okrene prema poljskom dijelu Karpata dok bi 10. armija njemačke vojske, pod komandom generala Waltera fon Reichenaua, u centru sa oklopim dijelom armijske grupe Jug trebalo da zada odlučujući udarac u srce Poljske.

Drugi pravac napada trebao se odvijati iz sjeverne Pruske. General Fedor von Bock je komandovao Armijskom grupom Sjever, koja se sastojala od 3. armije generala Georg von Küchlera koji je trebao iz Istočne Pruske udariti na jug i od 4. armije generala Günthera von Klugea, koji je trebao napasti preko tzv. poljskog koridora, teritorije koja se nalazila na sjeveru, uz obale Baltičkog mora.

Treći pravac napada trebao se odvijati posredstvom pripadnika slovačkih trupa, uz dijelove armijske grupe Jug

Iz unutrašnjosti Poljske, njemačka manjina bi uzela učešće angažovanjem u preusmjeravanju i sabotiranju kroz jedinice Volksdeutscher Selbstschutz, pripremljene prije rata.
Sva tri planirana napada za cilj su imali približavanje glavnom gradu Poljske Varšavi, dok je glavnina poljske vojska trebala biti opkoljena i uništena zapadno od Visle.

Plan Fall Weiss otpočeo je 1. septembra 1939. godine čime je zvanično otpočeo drugi svjetski rat.

Reference |

^ Переслегин. Вторая мировая: война между реальностями.— М.:Яуза, Эксмо, 2006, с.22; Р. Э. Дюпюи, Т. Н. Дюпюи. Всемирная история войн.—С-П,М: АСТ, кн.4, с.93.

^ Goldman str. 163 i 164

^ (Sanford 2005, str. 20–24)

^ B.H.Hart & A.J.P Taylor, str. 41

^ Matthew Cooper, The German Army 1939–1945: Its Political and Military Failure, str. 176

^ Bombers of the Luftwaffe, Joachim Dressel and Manfred Griehl, Arms and Armour, 1994

^ The Flying pencil, Heinz J. Nowarra, Schiffer Publishing, 1990. str.25

^ A History of World War Two, A.J.P Taylor, OCTOPUS, 1974, str. 35

^ Seidner, Marshal Edward Śmigły-Rydz Rydz and the defence of Poland,162

[pereslegin-1] Переслегин. Вторая мировая: война между реальностями.— М.:Яуза, Эксмо, 2006, с.22; Р. Э. Дюпюи, Т. Н. Дюпюи. Всемирная история войн.—С-П,М: АСТ, кн.4, с.93.

[Goldman_str._163_i_164-2] Goldman str. 163 i 164

[3] (Sanford 2005, str. 20–24)

[4] B.H.Hart & A.J.P Taylor, str. 41

[5] Matthew Cooper, The German Army 1939–1945: Its Political and Military Failure, str. 176

[6] Bombers of the Luftwaffe, Joachim Dressel and Manfred Griehl, Arms and Armour, 1994

[7] The Flying pencil, Heinz J. Nowarra, Schiffer Publishing, 1990. str.25

[8] A History of World War Two, A.J.P Taylor, OCTOPUS, 1974, str. 35

[9] Seidner, Marshal Edward Śmigły-Rydz Rydz and the defence of Poland,162

搜尋此網誌

Bsrgvty